Zašto postati član?
prev
next
Česta pitanja

Objasnite mi zakonsku zaštitu dostojanstva radnika i njegovu primjenu.

Odredbama čl. 130. Zakona o radu (NN br. 149/09, nastavno: ZR) propisano je  da se postupak i mjere zaštite dostojanstva radnika od uznemiravanja i spolnog uznemiravanja uređuju posebnim zakonom, kolektivnom ugovorom, sporazumom sklopljenim između radničkog vijeća i poslodavca ili pravilnikom o radu. Nadalje, odredbom st. 2. utvrđeno je da je poslodavac koji zapošljava najmanje dvadeset radnika dužan imenovati osobu koja je osim njega ovlaštena primati i rješavati pritužbe vezane za zaštitu dostojanstva radnika. Stavkom 3. istog članka utvrđeno je da je poslodavac ili osoba iz st. 2. ovog članka dužna, u roku utvrđenom kolektivnim ugovorom, sporazumom sklopljenim između radničkog vijeća i poslodavca ili pravilnikom o radu, a najkasnije u roku od dostave pritužbe, ispitati pritužbu i poduzeti sve potrebne mjere primjerene pojedinom slučaju radi sprečavanja nastavka uznemiravanja ili spolnog uznemiravanja ako utvrdi da ono postoji. Ako poslodavac u roku iz st. 3. ne poduzme mjere za sprečavanje uznemiravanja, ili spolnog uznemiravanja, ili ako su mjere koje je poduzeo očito neprimjerene, radnik koji je uznemiravan ili spolno uznemiravan ima pravo prekinuti  rad dok mu se ne osigura zaštita, pod uvjetom da je u daljnjem roku od osam dana zatražio zaštitu pred nadležnim sudom. Odredbom st. 5. propisano je da ako postoje okolnosti zbog kojih nije opravdano očekivati da će poslodavac zaštiti dostojanstvo radnika, radnik nije dužan dostaviti pritužbu poslodavcu i ima pravo prekinuti rad, pod uvjetom da je zatražio zaštitu pred nadležnim sudom i o tome obavijestio poslodavca u roku od osam dana od dana prekida rada. Za vrijeme prekida rada iz st. 4. i 5. ovoga članka radnik ima pravo na naknadu plaće u iznosu plaće koju bi ostvario da je radio (st. 6.). Odredbom st. 7. propisano je da su svi podaci utvrđeni u postupku zaštite dostojanstva radnika tajni. Ponašanje radnika koje predstavlja uznemiravanje ili spolno uznemiravanje predstavlja povredu obveze iz radnog odnosa (st. 8.), dok je odredbom st. 9. propisano da protivljenje radnika postupanju koje predstavlja uznemiravanje ili spolno uznemiravanje ne predstavlja povredu obveze iz radnog odnosa niti smije biti razlog za diskriminaciju.

Nastavno tome, zbog mogućeg obilježja prekršajnog djela iz čl. 130. st. 2. i 7. ZR-a, a što ima i obilježje prekršajnog djela kažnjivo po čl. 293. st. 1. t. 28. i st. 2. ZR-a, za koje su zapriječene novčane kazne za poslodavca pravnu osobu u iznosu od 31.000,00 do 60.000,00 kuna, za poslodavca fizičku osobu i odgovornu osobu poslodavca u pravnoj osobi u iznosu od 4.000,00 do 6.000,00 kuna.

Također navodimo da je ZR-u koji je stupio na snagu 01. siječnja 2010. godine napuštena definicija diskriminacije te je prepuštena utvrđivanju posebnim propisima. Naime, ZR-om samo se načelno zabranjuje izravna ili neizravna diskriminacija na području rada i radnih uvjeta, uključujući kriterije za odabir i uvjete pri zapošljavanju, napredovanju, profesionalnom usmjeravanju, stručnom osposobljavanju i usavršavanju te prekvalifikaciji sukladno posebnim zakonima (čl. 5. ZR-a).

Nastavno tome, navodimo da je Zakonom o suzbijanju diskriminacije (NN br. 85/08) koji je stupio na snagu 01. siječnja 2009. godine utvrđen pojam diskriminacije, oblici diskriminacije,  te načini i postupci rješavanja problema suzbijanja diskriminacije kod nadležnih tijela.

Postavite pitanje pravnoj službi
captcha refresh